This page looks plain and unstyled because you're using a non-standard compliant browser. To see it in its best form, please upgrade to a browser that supports web standards. It's free and painless.

Posle 21h...

Ne volim ovo doba dana... Kad sam kuci... Posle 21h... Kad ostanem sama, sa jos jednom JA u glavi...

Obicno u ovo vreme pocne tuga da izbija iz mog bica, nekad kroz suze, nekad kroz vrisak, a sad kroz prste, pa na ekran...

Ne volim to... Proslih godinu dana sam potrosila na plac, tugu, patnju, ogorcenost i sve pratece "elemente" i sa pojavom sunca u mom zivotu, obecala sam sebi da si vise necu to dozvoliti! I i dalje stojim iza svog obecanja...  Samo me ovako ponekad uhvati... Znam u sali da kazem da mi je to nostalgija za onim preiodom...

I kad sam najsrecnija, uvek postoji to "ali koje srecu kvari"! Da l' zbog ravnoteze (kao sto neko skoro rece) ili zbog cega li je, uz svaku srecu mi je obavezno islo neko ali... Po nekad mi nije smetalo, ali (evo ga opet...) nikad nije promaklo...

I tako trosim ovaj vremenski period dok ne izadjem u setnju, izbacujem tugu, hranim se muzikom, upijam sama svoje reci i misli...

Dok sam ovo pisala, stigla mi je poruka...

Od NJEGA... 

Pise samo: " :-* " 

Ne predajem se! Necu ponovo u tu tuznu fazu... Lepsa sam sa osmehom Laughing

"Izmedju neba i tla nemo se rodila duga
valjda uplasena portretom pobednika
gorak ukus pod jezikom se zove tuga
a ja pevam jos jace, pevam u inat"

 

 

Autor keri, 30 Jun 2008 21:49 | Generalna | Dodaj komentar (14) | Permalink | Trekbekovi (0)

Powered by blog.rs
Valid XHTML 1.0 Strict - Valid CSS