*PRSTEN*
Nekada davno zivela je jedna princeza...
Jos kao mala bila je miljenica dvora, samo nikada nije imala paznju kralja. U to vreme kraljevstvo njenog tate je bilo na vrhuncu svoje moci. Kralj nikada nije bio na dvoru... Pricalo se da je nekada bio dobar domacin... Pricalo se da sada najvise vremena provodi u susednom kraljevstvu... Jednom je neko rekao i zasto bas tamo, ali ga posle toga nisu videli...Princeza je najvise vremena provodila sa kraljicom. Ta zena nekad bese ocaravajuce lepa, a sad se tuga uvukla u njenu kosu, prste, oci, haljine... Samo je blistala svojim starim sjajem u prisustvu svoje kcerke.
Stare price kazu da kada je donosila na svet princezu, rekla je da ona nikada ne sme vidi i okusiti tugu... Zato je i svoju skrivala... Zato joj je i dala bas to ime... Zato su svi oko princeze morali biti nasmejani...
I tako je teklo srecno detinjstvo malene princeze... Igrala se, ucila od svega po malo, ali nikada nije naucila da postoji tuga...
Bila je zima, a na dvoru je kao i uvek tacno tog dana bilo veselije nego obicno... Bio je princezin dvadeseti rodjendan. Kralj nije bio tu. Pricalo se da je bio na proputovanju... Pricalo se u susednom kraljevstvu... Jednom je neko rekao kod koga, ali ga posle toga nisu videli...
Princezi je bilo bitno samo to da je njena majka bila pored nje, nasmejana kao i uvek, kao i svi... Za poklon je dobila predivan prsten koji je odavno bio u porodici... Kraljica je to dobila od svoje majke, i tako unazad hiljadama godina... Neki su mislili da je prsten uklet... Pricalo se da je svaka kraljica koja ga je nosila, u jednom trenutku svog zivota postajala nesrecna... Pricalo se da je zbog toga i princezina mama postala nesrecna... Jednom je neko rekao i na koji nacin, ali ga posle toga nisu videli...
Kraljica nije verovala u takve price... Ona je znala zasto je nesrecna i znala je da prsten nije kriv za to...
Pogresila je...
... nastavice se ...